Sa one strane duge

Ovde možete ostaviti poruke i sećanja na one koji su sada na nekom lepšem mestu...

i sta da se kaze mogu samo da stavim nekoliko smajlija sa suzama. reci nisu dovoljne da se opise kako nam je otkad nema nase heti... zato i necu nista da opisujem. samo cu da kazem da smo je izgubili letos (umrla je) i da od tad nemamo mira bez nje, a deca stalno pitaju za nju! ali, to je zivot, moramo dalje, bitno je da ce nam uspomena na najdragom psu na svetu ostati zauvek! i boli, puno

Jao, baš mi je žao....
Ne mogu ni da zamislim kako vam je, sigurno je kao da ste izgubili neku dragu osobu, strašno, ali dešava se, to je prirodni proces života, sve će to dočekati....jednog dana.....
A koje je rase bila, jel mo'š samo to da javiš?

golden retriver. ima je na temi iz SB. pisao sam o tome

Nisam videla na SB...
AJAO, zlatni retriver, pa ja bi crkla! (moram tako da se izrazim) Obožavam ih, a posebno kad bi bila situacija kao što je s vama, da ste bili tako bliski...
Ju, ja ne znam šta bi bilo sa mnom...

text preuzet sa neta , napisao ga Jim Willis, 2001.

Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

www.noina-arka.hr/kakosimogao.htm

Poruka autora:

Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.

.....

Auhhh.Nisu mi krenule suze,ali bilo je blizu.Stvarno tuzna prica,a sto je najgore dosta puta je i stvarnost.

Meni jesu .....
Ne zbog iskustva ostavljanja psa u azilu vec zato shto smo , prtehodnog (bobtail ) mi odveli na uspavljivanje , posle 15 PREpredivnih godina sa njime...josh uvek imam knedlu u grlu kad ih vidim

Dotaklo me je bas bas ,e kada bi zaista znali pricati i mi bi znali vise.
Zaboravih da napisem,gornji text mi lici kao da je to bilo u Dorinoj glavici...Dora je moja pufnica.

Rainbow Bridge

Just this side of heaven is a place called Rainbow Bridge.

When an animal dies that has been especially close to someone here, that pet goes to Rainbow Bridge.
There are meadows and hills for all of our special friends so they can run and play together.
There is plenty of food, water and sunshine, and our friends are warm and comfortable.

All the animals who had been ill and old are restored to health and vigor; those who were hurt or maimed are made whole and strong again, just as we remember them in our dreams of days and times gone by.
The animals are happy and content, except for one small thing; they each miss someone very special to them, who had to be left behind.

They all run and play together, but the day comes when one suddenly stops and looks into the distance. His bright eyes are intent; His eager body quivers. Suddenly he begins to run from the group, flying over the green grass, his legs carrying him faster and faster.

You have been spotted, and when you and your special friend finally meet, you cling together in joyous reunion, never to be parted again. The happy kisses rain upon your face; your hands again caress the beloved head, and you look once more into the trusting eyes of your pet, so long gone from your life but never absent from your heart.

Then you cross Rainbow Bridge together....

DUGIN MOST

Ovaj predeo Raja, zove se Dugin Most.
Kada umre zivotinja, nekome posebno draga, odlazi na Dugin Most.
Tamo su brda i doline da se svi nasi voljeni prijatelji mogu igrati i trcati zajedno.
Tamo je obilje hrane, vode i sunca, toplo im je i prijatno.
One zivotinje koje su bile stare i bolesne, ponovo su zdrave i zivahne.
One koje su bile povredjene (i osakacene) su isceljene (i zdrave ponovo),
tamo su bas onakve kakvih ih se secamo u nasim snovima
o danima i vremenima koji su prosli.
Srecne su i zadovoljne, ali ima jedna sitnica:
Svakoj nedostaje neko njima poseban, neko ko je morao ostati iza.
Zajedno se igraju, zajedno trce, ali dodje dan
kada jedna od njih iznenada zastane i pogleda u daljinu.
Nepomicne su njene sjajne oci.
Nestrpljivo podrhtava njeno telo.
Iznenada, u trku, napusta ostale, leti preko zelene trave,
i njene noge nose je sve brze i brze.
To si ti bio ugledan,
i kada se ti i tvoj voljeni prijatelj konacno srecete
ne mozete da se odvojite od radosti sto ste ponovo zajedno,
i sto se nikada vise necete rastati.
Kisa radosnih poljubaca na tvome licu,
tvoje ruke ponovo miluju poznatu glavu,
jos jednom gledas u odane oci prijatelja toliko vremena odsutnog iz tvog zivota,
ali nikada iz tvoga srca....i prelazite Dugin Most zajedno.

R.I.P. Gabby



hwala ti za swaki minut koji si prowela samnom :*

Joj rasplaka me,Psyho ....zao je i nama sto samo procitamo napisano..neznam sta da kazem...ipak su ostale lepe uspomene ........one nikada ne odlaze.

i ja bih mogao uwek kad je se setim..

bila mi je prwi pas, koji nije bio pas, wec chlan porodice.. nazalost, nije dugo bila sa nama, imala je epilepsiju, bila na fenobarbitonu, preziwela swe i swashta.. i posle napada koji je trajao wishe od dwa sata doshla je weterinarka, uspawala je i prekinula napad..u tom trenutku bio sam nekako srecan, znao sam da se to wishe nece ponowiti, dok sa druge strane..uzasno tuzan shto wishe nece biti s'nama..

kao shto si rekla, ipak su ostale lepe uspomene i pored swog tog muchenja, neprespawanih noci u ischekiwanju napada, iako nisam mogao nishta da uradim, hteo sam samo da budem pored nje..

i nedostaje mi josh uwek..

Gledala sam malo duze nego sto je uobicajeno u tvoj text i neznam sta da ti kazem...saosecam sa tobom...to sto se desilo veoma je tuzno i bolno...ali eto postoji ova tema, tu mozes ubaciti njene slike ako imas....tako ce tvoja uspomena ostati zapisana i ovde...i ostace vecna.
Nemoj da si tuzan vidim imas drugu ljubimicu njoj daj sve ono sto nisi mogao dati i pruziti prvoj.

narawno, imam drugog psa kojeg wolim puno i koja mi uwek izmami osmeh..

ali eto..imao sam potrebu to negde reci..negde gde ce me ljudi razumeti

Savrseno te razumem
I sretno ti bilo sa njom.