Jazavac
Meles meles
Jazavac (lat. Meles meles) je životinja iz porodice kuna. Zivi u celoj Evropi, a isto tako i u Aziji počevši od Sirije i Persije do Japana pa u Sibiru. To je pretežno noćna životinja, tako da ima slabo razvijen vid, nešto bolje ravijen sluh i odlično razvijeno čulo mirisa.
-Ima zdepasto, snažno i čvrsto telo, debeo vrat i dugačku glavu na kojoj se njuška zašiljila kao rilica, i sitne oči. Prilično dugačko, oštro, sjajno krzno pokriva mu čitavo telo pa i uši. Boja krzna je na leđima beličastosiva pomešana sa crnim, na bokovima i na repu crvenkasta, a na donjem delu tela i na nogama smeđecrna.Glava mu je bela, ali s obe strane njuške pruža mu se preko očiju i belih dlakavih ušiju po jedna crna pruga koja se postepeno gubi na leđima.
Njegova tezina je oko 25 kg, a dužina mu se kreće od 90-110 cm.
Pokreti jazavca su polaki i tromi, a njegov hod izaziva utisak umornosti i nespretnosti.
-Spada u grupu svaštojeda i hrani se raznim korenjem,otpalim vocem,žirom, jede i šargarepu, ptičja jaja i mlade ptice kao i male sisare, mlade zečeve, poljske miševe, krtice, a izvrsno mu prijaju i gušteri,i mlade zmije.
-Zivi u jazbinama ispod zemlje koje sam kopa, a koje su hodnicima povezane sa površinom. Glavni deo jame, kotao, u koji vodi nekoliko hodnika, je veoma prostran da u njemu ima mesta za široki i meki dušek od mahovine za jazavca i za njegovu mladunčad.Za vreme parenja jazavac živi sa svojom ženkom.
-Jazavci se pare u oktobru, a izuzetno, naročito mlade životinje, nešto kasnije. Posle dvanaest do petnaest nedelja, dakle krajem februara ili početkom marta okoti majka tri do pet mladunaca. Majka o njima brine i oni ostaju uz majku do jeseni, a onda se odvajaju od nje i počinju samostalan život. U drugoj godini mladi su potpuno odrasli i sposobni za razmnožavanje.
-Tokom zime jazavac ulazi u jednu vrstu zimskog sna, koji povremeno prekida radi uzimanja hrane ili vode.